VEEEEEEEEEEEELIKI COOME BACK!!!
SERVUS NARODIMA DILJEM NAŠE LIJEPE DOMOVINE.
nemam puno vremena da nes napišem ali želim svima najbolje.
sutra je valentinovo i svim usamljenima i jadnima evo jedne poruke:
ZNAM KAKO VAM JE!
PORUKA ZA ONE KOJI KRADU U DM-u:
nemijte krast kod onih sjajila jer ima kamera.kradite parfeme jer čisto sumnjam da će to netko vidjet.no,no matea! kakvo je to ponašanje! prvo markanje pa sad ovo sa krađom! to punkeri rade a ne cajkaši!
MOJ SAVJET: vrati se na hladno pivo i AC/DC.CAJKAŠI SU SAMO ZLO NA OVOM PLANETU PUNOM ugljika.
pooooooooz ĐORĐU! kojeg jako volim i fali mi.
P.S. daj više nam nađi smještaj!
Napokon novi post
Servus narode!
Posto sam kod sestricne mogu na internet pa cu iskoristit priliku da nes napisem makar dooooooosadno i bez ijednog komentara.
U Beogradu sam i mogu reci da mi je stvarno lijepo osim kaj mi je raspolozenje 0.
Sljedeci tjedan mi sestricna dolazi u prelijep zg.
Za kraj pjesma i spot.
Avril Lavigne- When you`re gone
I always needed time on my own
I never thought I'd need you there when I cry
And the days feel like years when I'm alone
And the bed where you lie is made up on your side
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now
[Chorus]
When you're gone
The pieces of my heart are missing you
When you're gone
The face I came to know is missing too
When you're gone
The words I need to hear to always get me through the day and make it ok
I miss you
I've never felt this way before
Everything that I do reminds me of you
And the clothes you left, they lie on the floor
And they smell just like you, I love the things that you do
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now
[Chorus]
We were made for each other
Out here forever
I know we were, yeah
All I ever wanted was for you to know
Everything I'd do, I'd give my heart and soul
I can hardly breathe I need to feel you here with me, yeah
[Chorus]
Blink 182- All the small things
And love said «No»
Dani su prolazili…
A od njega ni traga ni sms poruke…
Mala curica je očekivala nešto…bilo što… od njega…
Prošlo je 15 dana od kada su se čuli...
Ali, ona ga je u četvrtak vidjela iako on nju ne…
Čudno je tresao glavom… Bog zna zakaj…
Predivni su ti pokreti njegovi bili… crijeva samo što nisu eksplodirala od leptirića…
Curica je razmišljala kako da osvoji njegovo srce…
Pitala je savjet od D. Saše… no činilo joj se da bi je mogao odgurnuti i tako uništit njihovo prijateljstvo…
Potom je upitala boksačicu Chucka Taylor Norisa…
…ali…ni ovaj joj se savjet nije svidio…
Ne bi htjela da mu neka vještica priđe i pita jel bi furao s nekom curicom…
…a onda saznao s tom… curicom…
Ne bi mu se htjela javit jer želi da je se zaželi …
No njemu samo košarka, košarka, košarka, učenje, košarka…
Jadna mala curica…sama je…
Oni savjeti u o.k.-u su jaaaaadni……
Jadna ja…ovaj, ta mala curica…
Dani će tako brzo proći a ona će polagano umirati iznutra...
Ima li tko onda savjet?
Izlet u Križevce (ko da nisu bolje mjesto mogli naći)
Dan je započeo suncem koje se visoko uspinjalo nebom
( dok sam ja željela da pljušti da ne odem na izlet).
Otišla sam po Anu i nas dvije smo se uputile prema školi. Bilo je već dosta učenika i mi smo naravno čekali rasku koja je kasnila.
Kokićka i Čedo su nosili neke frajerske naočale ko iz FBI-a.
Mi (dekači i cekači) smo dobili moderniji autobus i frustriranog vozača. Lik nam je odmah bio antipatičan jer nam je zabranio da nosimo torbe do mjesta na kojem sjedimo.
Dan je još uvijek bio lijep (nažalost).
Koliko se ja sjećam prvo smo ušli u najstariju crkvu. Ko cigani smo sjeli na prašnjava mjesta (crkva nije u upotrebi). Polako sam tonula u san i stavila sam svoju glavu na prašnjavi stol gdje se možeš potpisat od tolike prašine. Nisam mogla utonuti u san jer mi je torba počela smrdit na crkvu i onu njenu prašinu. Ovo je bilo smiješno: kad je lik završio pripovijedanje pitao je ima li tko pitanje, a mi smo se već svi digli i krenuli prema izlazu.
Druga crkva je bila o.k. (bolja nego prošla a i pričanje je manje trajalo). Došla je časna i pričala nam je o životu ( kao da o tome ne čujem svaki dan od starog).
Bilo je i nekakvog vrta kojeg nisam ni vidjela (jer mi se nije dalo).
Otišli smo do Kalnika gdje je kiša počela da pada (hvala Bogu
). No, nismo otišli doma. Prošle godine jesmo kad je malo padala. Nadala sam se da ću vidjeti zmiju. Bilo mi je smiješno kada je jedna iz razreda mislila da je u wc-u zmija, a bio je običan štap. Još smo tim putem saznali da svi naši profesori puše (zato smo ih pokušavali slikat).
Najsretnija sam bila kad smo otišli doma (bilo je i vrijeme). Šofer (onaj glup i bezobrazan) je pokušao okrenuti autobus i na jedan sam trenutak pomislila da ćemo svi pasti (a ja sam baš bila na nagnutoj strani). Sve je dobro prošlo( osim kaj šofer nije #$%&§»#).
Najviše na putu mi se sviđalo kako je vjetar travu gladio pa je izgledalo ko zeleni valovi na moru….
Stigli smo napokon doma i ja sam odmah otišla u Pruđe koje je melem za sve.
Tim putem čestitam Ivi na prvoj zabijenoj trici.
Cigani ponovno u akciji
Ovo je nastavak priče o ciganima Hamdiji i Šerifi. Prvi dio je dolje "Romansa na kolodvoru" ako nekog zanima. Priča je duhovita...
P.S. Sorry Dujić ako sam nešto preskočila ili krivo napisala, ali nemogu da ti rukopis dešifriram....
Cigani ponovno u akciji
Ljeto je, sve je tiho. Cijeli Kozari Bok spava… Svi osim jedne kućice. U njoj se čuje plač djeteta. To dijete je Tufalsiv, tek rođen sin oca Hamdije i majke Šerife. 17 dijete u obitelji Mašić.
Majka Šerifa je presretna, a otac baš i nije oduševljen. Cijela brvnara je vesela osim Hamdije. Šerifa se zabrinula i misli da je Hamdija više ne voli. Misli kako je ljubav na kolodvoru bila veliki promašaj. U braku su već 15 godina. Ona misli da je život u toj brvnari od plastičnih prozora i šupljim krovom od 20 kvadrata čisti promašaj.
U tom trenutku Šerifa pomisli da je Hamdija vara, pa ona odlučuje pronaći ljubavnika.
Drugi dan Šerifa se vračala s posla i ugleda jednog cigana.
Bio je to «uglađeni» gospodin u crnom sakou, plavoj košulji, crnom kravatom, crnim hlačama i u salonkama. Bio je svježe obrijan i imao je dugu crnu kosu.
Pristupio joj je. «Dobar dan gospođo. Ja sam Burhim».
Ona nije otvarala usta. «Da li bih mogao imati čast odvesti vas na večeru?»
Šerifa je samo zaklinjala glavom. Burhim je rekao: «Super! Onda u 8 «Kod Safeta»!» Šerifa je ostala nijema. «To je to što mi je trebalo»
Šerifa je nakon 15 godina ponovno osjetila ono u srcu. Bilo joj je drago.
Obukla je svoju najbolju haljinu i krenula prema Safetovoj gostionici.
To je bila tamna stara gostionica, ružna i smrdljiva. Ali su tamo svi cigani zalazili jer je bilo u pola cijene svako jelo.
Večerali su i krenuli su se poljubit, ali polupijani Hamdija tada je upao. «Safete, daj konjak i zavrti onu staru cigansku violinu!»
Ugledao je Šerifu i Burhima. Krenuvši prema Šerifi da je udari, zapne za jednog cigana i padne u peć. Ubrzo se izvukao i počeo vikati na Šerifu.
Burhim je ustao i rekao: «Gospodine, drago mi je. Ja sam njen daljnji rođak , vođa klauna Hadžibegovci.» Hamdija je osjećao veliku kemiju. Ispričao se Šerifi.
Tako su se oni rastali jer je Burhim rano morao da kupi rabljeni bojler. Hamdija je išao u potragu za rabljenim gas pokrivačem.
Šerifa je došla doma i 17 djece ju je dočekalo te je bila sretna kao nikad i samo je gledala u imperij koji su ona i Hamdija stvorili.
THE END
Htjela bi se zahvaliti onima koji mi ostavljaju komentare....
Samo tako nastavite...i.... obećajem da ću svratiti.
Dođem ali mi se komp blokira i ne želi ostavit komentar...
Danas je nekako bio baš lijep dan za ovaj grozan tjedan koji slijedi...
U srijedu lijepo na izlet... Baš mi se iskreno ni ne ide.
Radije bi taj dan provela u Pruđu...
Napisati ću novi post u četvrtak(kako je prošao izlet) ako skupim zadovoljavajuć broj komentara...
Preko 50 npr...
I ako nekog zanima: ne da mi se ne da pisati post nego ne znam o čemu da pišem....
Nemam teme.... Dajte koji i eto...PRIČE!
Evanescence- My Immortal
Danas objavljujem vijest da Snježana Kecerin prvi put u svom životu nije htjela, odnosno nije joj se dalo pitati par učenika. Narode, ovo se dešava samo jednom u životu! Spašeni smo bili. Ali smo prije toga pisali ispit, tako da...
Močvara
Jučer navečer sam bila u Močvari s frendicama i mogu reći da je bilo super! Puštali su Nightwish (snimke koncerta) i njihove imitatore. Žena ima fantastičan glas! Kladim se da bi vam se svidjelo i ako su ljudi malo čudno izgledali, a i većina je bila pijana... Svakako svratite jednom tamo svidjeti će vam se...
Hmmm...
Ova mi se slika jako sviđa. Neznam točno što predstavlja...
Prosudite sami:
At the center of the earth,
In the parking lot,
Of the 7-11 where I was taught,
The motto was just a lie
It says: home is where your heart is,
But what a shame,
'Cause everyone's heart,
Doesn't beat the same,
We're beating out of time
Green day- Jesus of suburbia
Green day- Letterbomb
Love story
Evo obećane ljubavne priče. Napisali su ih moji iz razreda.Sorry kaj ste dugo čekali:
Romansa na kolodvoru
Upoznali su se Šerifa i Hamdija na autobusnom kolodvoru. To je bila ljubav na prvi pogled…
Hamdija je prišao Šerifi i pitao je kada kreće bus za Kozari Bok.
Šerifa: «Baš čekam taj bus. Kreće u 16h.»
Šerifa se digne i krene prema busu. Odjednom se posklizne i počne padati pod njega. Hamdija potrči i spasi je.
Šerifa: «Kako da ti se odužim?»
Hamdija: «Jednom večerom «Kod Safeta» »
Te večeri su se našli kod Safeta (gostioničar). Nakon lijepe večere Hamdija je pozvao Šerifu u svoju brvnaru.
Šerifa: «Jedva sam čekala da me pitaš!»
Kad su otišli u Hamdijinu brvnaru, Hamdija je izvadio prsten(stara matica) i dao Šerifi.
Šerifa, «O dragi cigo!»
Povukla ga na krevet i navukla zastor. A zatim možemo samo pretpostavljati što se dogodilo…
…i samo što je sigurno da se Šerifa nakon 3 mjeseca počela naglo debljati, a tek joj je 16…
Story by: Ida, Matea, Ivan & Bruno
